--i.n.s.i.d.e.r--

Everything is zero, everything is one.

08.08.2005.

Bijeg

Što je kultura razvijenija to je duhovno nezadovoljnija. Dovoljne su samo statistike samoubistava kulturno razvijenih društava Amerike, Engleske, Norveške, Danske – zajedno sa njihovom potrošnjom prozaka i sličnih preparata. Da li je to nešto što možemo očekivati za sva društva kada se dovoljno razviju? Razvijamo kompleksne mašine, razvijamo imitaciju inteligencije, konstruišemo zemljin digitalni nervni sistem. Danas kažu da bi bilo dovoljno da 20% stanovništva radi da bi se svi mogli prehraniti, a već sutra će se taj procenat smanjiti. Naša budućnost zavisi od toga na koji način prihvatamo život, što je ujedno korijen ljudskog problema.

Samoubice i istinski duhovno uznapredovali ljudi imaju nešto zajedničko. Oboje se nalaze na istoj skali ali na njenoj krajnosti. Samoubica je odlučio da zauvijek odbaci sebe a istinski duhovno uznapredovali ljudi su odlučili da zauvijek prihvate sebe. Umjesto istinski duhovno uznapredovalih ljudi bi isto tako mogao koristiti izraze nadčovjek, buda, hristos, antihrist (u Ničeovom smislu), sljedeći stepen u evoluciji ljudskog bića. Između te dvije krajnosti se nalazi većina nas. Naš jedini zadatak postojanja ovdje na Zemlji je stvaranje populacije nadčovjeka. Da bi mogli omogućiti plodno tlo za tako nešto treba srediti ovo što rade po majci zemlji i sklopiti koncenzus šta čovjek jeste. Naš titraj u vječnosti, naš ulog u budućnost, naša besmrtnost smisla ne može biti ostvarena ni na koji drugi način nego da damo svoj doprinos tom cilju. Samo to se u očima svega vrjednuje, sve ostalo je priča ispričana od budala.

Nadljudi se već danas rađaju ali u toliko malom broju da je njihov uticaj dovoljno mali. Neki nikada ni ne saznaju da su nadljudi, drugima okolina otupi njihove oštrice i drže ih pod kontrolom zbog straha od njihove determinacije i moći. Žalosno. Ali pričajmo sada o toj skali samoubica i nadljudi. Tu između se nalazi većina nas koji nisu oslobođeni veza sa materijalnim stvarima (zvuči li poznato?), tj. oni koji vise za materijalne stvari, tj. oni koji su ovisnici o materijalnim stvarima. Ne moraju bukvalno biti materijalne stvari, bitno je da nam njihovi proizvodi omogućavaju da se barem nakratko odreknemo od one strane sebe koja je nezadovoljna zbog situacije u kojoj se nalazimo. Šta su stvari koje nam omogućavaju da zaboravimo na to ko smo mi? To zavisi od čovjeka do čovjeka i ide od narkotika, lijekova, zarezivanja sebe, kompjuterskih igara, tv serija, vožnje motorom, lokanja alkohola, unošenje duhana, kompulzivno pričanje o negativnim karakteristikama drugih, želja za umnom prazninom seksualnog orgazma, preemotivno praćenje sportskih manifestacija, intenzivna mržnja prema drugim ljudima, okrivljavanje drugih zbog nečega, osvetoljubivost, duboka religioznost (tipa samoubilačke), religioznost, kompulzivo pospremanje stana, patološka posvećenost djeci, ...

Sve su to načini da pobjegnemo od sebe i ispunimo onu prazninu koju bez toga bolno osjećamo. Ali je to uvijek samo zakrpa, pa smo obavezni da istu stvar ponavljamo iznova i iznova. Tako dolazimo do ovisnosti. Ukoliko je ta praznina prevelika za popunjavanje ili se sa ovisnostima još više proširi, neko bira posljenji izlaz, trajno rješenje svih naših problema. Mnogi su svjesni da se radi o privremenoj zakrpi ali ih nije briga jer nemaju rješenje. U tome je i kvaka. Bijeg od sebe je automatska reakcija organizma koja se aktivira zbog samoočuvanja. Ukoliko ne odgovaramo na impulse koje nam organizam šalje, tada taj impuls ipak nađe nekog načina da izađe na površinu. Praznina se može ili izliječiti ili zaliječivati. Trećeg načina nema pa je samo potrebno biti dovoljno razuman pa odabrati zaliječivanja koja nisu previše štetna po nama i okolinu.

Praznina se hrani energijom preko stvari kojom je zaliječujemo. Alkoholičar liječi jednu vrstu praznine, gledateljica sapunice drugu. Način kojim zaliječujemo prazninu nam govori šta je to što nam nedostaje.

Ne treba sebe kriviti zbog svoje ovisnosti jer život treba posmatrati kao osjećaj u svakom trenutnom trenutku. Zašto bismo taj trenutak pogoršavajući pretvarajući se da nam ne fali nešto što nam očigledno fali? Mi nismo za to krivi i niko nas ne može kriviti što sebi barem malo olakšavamo život. Problem je što je ovaj svijet postavljen na iskrivljenim temeljima vođen motivima koji nemaju u sebi želju da vas vide sretnim samom činjenicom da ste živi. Tjeraju sve strane da mrze one druge strane, lažu vas o onome što vi u stvari predstavljate, tjeraju vas da vjerujete u nešto u šta bi samo djeca možda povjerovala, strahom grupišu one koji ne posjeduju grupaciju, iskorištavaju vas samo za sticanje novca, posmatraju vas kao nebitne tačkice u moru istih – tačkice koje vrijede samo onoliko koliko koristi od njih ima, odbacuju one zaslužne – naše stare u staračke domove da ih niko ne bi morao gledati kao odslužene stare krpe koje nemaju nikakvu vrijednost, koriste vas kao hipnotičke mašine da bi javno lagali svojim propagandnim porukama, koriste vas kao topovsku hranu, ispiraju vam mozak plikim ideologijama, truju bezobzirno zemlju koja više nema snage da im se odupire. Ne, nemojte sebe kriviti zbog svoje ovisnosti. To vam vaša duša daje izlaz da iskusite svijet onakvim kakav bi trebao da bude, to je automatski mehanizam koji vam omogućava da preživite ovakva vremena, da vam kaže da je sve to laž i da je vaš značaj mnogo veći od onoga što ˝vodeći˝ ljudi ovog svijeta kažu da jeste. Dok se stvari ne srede za vas, vašu djecu ili možda vaše unuke, strpljivo čekajte na ono što vam vaša sama priroda kaže da zaslužujete imati, čekajte da na scenu dođu nadljudi kojima će ova zemlja i Vi biti jedini prioritet i smisao života. Shvatite svoje zavisnosti i ako je potrebno promijenite ih da vam ne zadaju više bola nego što uklanjaju. Vrijeme će doći kada će priroda i ljudi opet biti ono što je najpoštovanije i najcjenjenije, vrijeme kada ćemo osjećati onu radost života kakvu su osjećali drevni ljudi, samo što ćemo ovaj put ići dalje. Znajte da ste svi vi svjesni bog koga smatraju za magarca, bog koji krvari jer u dnu duše zna da je bog. Čuvajte sebe i ako ste nadčovjek tada znate da ćete posvetiti svoj život da bi ste ga veličali i branili. Ako niste nadčovjek odgojite sljedeću generaciju njih i čuvajte svoju dušu. Kada se pojavi nadčovjek nemojte se bojati njegove snage i filozofije, jer je njegov život posvećen samo životu. Budite na njegovoj strani i dajte mu svoju podršku da pobjedimo ovo nepoštovanje prema svemu onome što je sveto.

29.07.2005.

Ogledalo uspjeha II/II

Idemo dalje. Šta bi moglo biti to ogledalo uspjeha o kome sam pisao u prehodnom postu?

Neka priča za sada krene nekim drugim tokom koji će konačno dovesti do objašnjavanja ogledala uspjeha. Spletom okolnosti sam se u nekim vidovima razvio daleko iznad moje generacije, a kako to obično biva, neke druge oblasti života su mi zbog toga ispaštale. Ne žalim se, drago mi je što je to bilo tako. Interesovala me je aktivacija ljudskog dijela mene i sa time moje upuštanje u pravila i norme kakve ljudi trenutno usvajaju, analizirajući ponašanja i svrhe određenih ponašanja. Neuro lingvističko programiranje ima princip da svako ljudsko ponašanje ima strukturu i procese pa se zbog toga oni bave modeliranjem tih ponašanja da bi mogli dobiti iste rezultate primjenjujući iste procedure. To mi izgleda kao interesantna oblast, nisam se sa tim nikada bavio.

Prva spoznaja pri posmatranju muško ženskih odnosa je bila nešto što mi je porušilo do sada usvojena uvjerenja djeljena od strane toliko mnogo muškaraca da su muškarci jači pol, da oni vode stvari, da su oni zaduženi za akcije, inicijacije i da se žene stavljaju u drugi plan. Ono što sam shvatio jeste da su žene te koje imaju moć u inicijacijama i da su one te koje govore NE, DA, kojom brzinom i šta se sljedeće traži. Naravno ovo se najčešće dešava na podsvjesnom nivou, maliciozno žensko biće sa shvatanjem ovih principa može pričiniti mnogo štete muškom egu. Za njih smo mislili da su potisnuti u drugi plan i da smo mi kao muškarci zaduženi da se aktiviramo i da preduzimamo prve poteze. Sve to možda na prvi pogled izgleda tačno, ali žena je ta koja namještanjem odjeće, pokretima ruke kroz kosu daje vrišteće znakove o tome da li daje inicijalne dozvole za pristup ili ne. Ako kaže NE onda je to NE i tačka. Žene daju dozvolu za napredak ili ne a muškarac treba da prati te znakove ili da bijedno potone. Na neki način ovo mi je bilo malo razočaravajuće, ne zbog toga što bih ja želio neki veći uticaj nad tim, već zbog toga što je nad čitavom tom stvari bila stvorena jedna laž koju sam gutao mnogo godina i sa time se više puta opekao. U ljudstvu, žene stvaraju novi život i praktično stvaraju muškarce na takav način da bi dobili više energije, stvaralaštva i agresije (naravno i kraći život) da bi izgrađivali ovaj svijet. Kao njihove male ratne mašine koje obavljaju posao za njih. One su zadovoljne da budu na jednom mjestu kao jajna ćelija dok je muškarac kao jedan spermatozoid primoran da se stalno ponovo izumljava, stalno stremi naprijed u nadi da će jednom proširiti svoje gene.

Kao što sam rekao, ovo je bila prva spoznaja. Druga spoznaja je vidjela žene u ovom istom svijetlu ali je vidjela i jednu novu stvar koja je bila prirodni nastavak ove predhodne. Da postavim jedno pitanje. Kako muškarac vidi svoju uspješnost? Zar nije uspješnost ono što žena traži kod muškarca? Ne, žena ne traži uspješnost kod muškarca već traži znakove koje joj govore o njegovoj uspješnosti. To je opuštenost, samodostatnost, moć ostvarivanja ciljeva, svjesnost svoje prave vrijednosti, nesputanost strahovima i nedoumicama. I tada sam shvatio. Žene predstavljaju ogledala uspjeha muškarca. Potpuno je pogrešno postavljati pitanja tipa šta je to što joj trebam reći ili kako joj prići, odnosi sa ženama nemaju nikakve veze sa tim. U pitanju je samo muškarac, u pitanju je njegova srž vrijednosti prema kojima postaje Donald Trump, Bill Klinton, Don Juan. U zavisnosti od kvaliteta te srži vrijednosti, tj. postignutog nivoa, prirodno postaju dostupni određeni nivoi ženskih osoba. Sve se bazira na nama i pitanje je kakvi trebamo biti da bismo mogli biti sa onom slatkom curom, Natasom Bekvalac, Britney Spears, Joeana Blalock, Meg Ryan,...

Ono što nam djevojke daju, što one po jednom pogledu predstavljaju (ne izuzimam druge stvari naravno) jeste jedan barometar naše uspješnosti ili ogledalo uspjeha. Prema njihovom kvalitetu i načinu odnosa možemo utvrditi šta je to što je u nama a što može biti poboljšano prema uspješnijem. One to naravno rade nesvjesno jer ih je tako priroda uredila, kao što je uredila i nas da se trudimo da zadovoljimo kriterije evolucije koje one traže od nas. Ukoliko posjedujemo određeni nivo uspjeha (ovdje ne govorim o količini novca) tada nam postaju dostupne sve djevojke ispod nivoa tog uspjeha. Da bi mogli pristupiti kvalitetnijim primjercima tada moramo povećavati nivo uspjeha a pri tome možemo koristiti određeni nivo ženskog bića da bi mogli vidjeti šta priroda od nas traži da bi se mogli smatrati uspješnim tog nivoa. I kada jednom postignemo novi nivo tada opet sve ispod tog nivoa postaje dostupno (naravno važi princip pravilo izuzeci – ne želim uvrijediti ženske osobe).

Inicijalno od ženske osobe je uvijek DA osim u nekim specijalnim slučajevima koje ne uzimam u obzir. Pogled, neki suptilni znak, sve to predstavljaju u ženskim glavama pozive. Iako može izgledati da poslije DA ženska osoba daje NE, u opštem slučaju je muškarac taj koji odbija da reaguje na DA zbog straha da ne bi povrijedio svoj ego, zbog straha da nije dovoljno uspješan da bi mogao da se upusti u tako nešto. Muškarac je taj koji kaže NE i to njegovo NE sadrži korisne informacije o sljedećem stupnju potrebnom za njegov razvoj. Ovdje ne govorim o razvoju uspjeha hvatanja ženskih već o generalnom razvoju uspješnosti muškaraca. Žene sadrže u sebi ugravirane informacije o tome kakav uspješan muškarac treba biti i koristeći ove informacije možemo sebe izgraditi u osobe koje imaju jahte, sopstvene biznise, sretan, zadovoljan i ispunjen život. Oprezno ću reći da je neko od gore, ko je konstruisao evoluciju, podario ženski rod kao nagradu za uspješnost. Naravno, zaista uspješan muškarac koji se probije kroz sve te nivoe nije manipulativna ličnost koja iskorištava. Oni koji mnogo mijenjaju žene i ne mogu zamisliti život bez toga su u stvari gladni uspjeha, ali ne idu za njim, već svoju vrijednost dokazuju na jedan pogrešan način, iskorištavajući efekte obmane uspješnosti da bi postigli uspjeh sa djevojkom određenog kvaliteta. Da, ima takvih stvari, ima struktura i procedura kako se pretvoriti u čovjeka koji može odvesti djevojku u krevet koristeći principe da je čovjek hipnotička mašina, ali u tome se po meni ne krije pravo zadovoljstvo i smatram da je to pogrešno iskorištavanje principa ponašanja uspješnih ljudi. To su inače ljudi sa izvještačenim prilascima curama, koji svakog dana ponavljaju deset puta kako su oni nešto najbolje što se može desiti curama. Pri svemu tome nije bitno koristiti mogućnost svih ženskih osoba ispod određenog nivoa, bitno je imati mogućnost a voliti jednu djevojku koja je oličenje tvoje uspješnosti. Inače to je i princip ljubavi, muškarac se u stvari zaljubljuje u svoju uspješnost koju vidi u ženskoj osobi a djevojka se zaljubljuje u znakove uspješnosti koje vidi u njemu. Ko kaže da muškarci nisu egoisti?

Ja to posmatram sa čisto praktične strane, vidim koristi razdvajanja polova i u ženskim osobama vidim putokaze koji me mogu učiniti boljim i uspješnijim čovjekom u ljudskom carstvu. Princip je jednostavan. Interakcija sa djevojkama sljedećeg stepena, šta u toj interakciji nije po propisu (zbog čega je muškarac rekao NE), realizacija toga što je uzrokovalo da muškarac kaže ne, sljedeći korak. Šta više reći? Sve što trebamo znati nam je ispred nosa, samo trebamo odlučiti da to vidimo. U centru pažnje trebamo biti mi i naš razvitak, ženske osobe su nam poželjni pratioci koji odgovaraju nivou našeg uspjeha.

Komentari su naravno dobrodosli...

29.07.2005.

Ogledalo uspjeha I/II

Tri važna faktora koja sačinjavaju nečiji život su njegovo tijelo, njegov um i njegova duša. Tijelo se odnosi na zdravlje i ono određuje koliko će određena osoba živjeti. Um je produkt moždanih aktivnosti i označava sliku svijeta čovjeka kao i memorije koje mu omogućavaju da funkcioniše unutar okoline. Duša je nešto što transcendentira samog čovjeka a u istu ruku mu pripada. To nije čovječija duša jer takav termin nema smisla, to je duša prividno rascjepkanog bića. Sam svemir je zatvoren unutar sebe a opet odgovarajući suprotni pol nepostojanju i sa time sam svjestan i duhovan, beskonačan i mnogostruk, ali to je neka druga priča.

Naše okruženje nam pruža mogućnosti da provjeravamo kakav je status naša tri faktora, jer su sva tri od velike važnosti za funkcionisanje u ovom svijetu. Te stvari sa kojima se provjeravaju zovem ogledala prema načinu na kojem provjeravamo naše fizičko stanje. Možemo se pogledati u ogledalo, vidjeti imamo li zdravu boju kože, podočnjake itd. Odsjaj različitih uređaja nam može reći u kakvom se stanju nalazi naše zdravlje i sa time koliko možemo očekivati da ćemo nastaviti sa fizičkim životom. Drugo ogledalo je ogledalo uma. Ogledalo uma nije ništa drugo nego naše fizičko tijelo, tačnije emocije koje se u njemu odigravaju. Inače pretjerano masno tkivo predstavlja nagomilavanje emocija u određenom području. Ako želimo da provjerimo stanje našeg uma samo trebamo da posmatramo emocije koje se u tijelu odigravaju i kao što nas fizičko ogledalo neće slagati tako nas neće slagati ni tjelesno ogledalo. Treće ogledalo je duhovno ogledalo i to ogledalo možemo primjetiti ako sjednemo, pogledamo oko sebe i vidimo gdje idemo, zašto tamo idemo, koliki je nered oko nas, koliko nas poslova čeka koje odugovlačimo, hoćemo li šutnuti cuku koji nam se nađe na putu, itd.

Da bi smo bili zdrave osobe trebamo se baviti sa sva tri faktora istovremeno, samo se neko može upitati koji je smijer kojim se uopšte treba sve to kretati. Odgovor i nije toliko težak samo se nalazi na područjima nekoliko apstrakcija. Fizičko tijelo treba vježbu i pravilnu ishranu, um treba trening koji se dobija čitanjem ili umnim radom – sa tim da se u njemu nalazi i naše drvo vrijednosti koje našem tijelu daje autopilot reakcija prema događajima unutar spoljašnjeg svijeta. Tako ako niste sigurni u kvalitet autopilota morate vidjeti šta nije u redu sa drvetom vrijednosti koji se nalazi unutar dubine vašeg bića a da nešto nije u redu vidite sa – naravno, umnim ogledalom. Duhovno djelovanje se donekle dodiruje sa strukturom drveta vrijednosti koje je konstruisao um, ali ono zavisi isključivo od duhovnih spoznaja kojim ima nivoa i nivoa. Možda je tačnije reći da duhovne spoznaje kreiraju osnovu našeg bića nad kojom naš um operiše i dopunjava. Na krajnjem nivou sve ima smisla i sve se kockice poslože ali je veoma naporan rad da bi se shvatilo da naporan rad nikada nije bio ni potreban i da je sve u savršenom redu. Ali da ne ulazim dublje u ovo sada.

Ovo su sve bile stare činjenice dok nisam počeo da iz duhovne sfere života prelazim u sferu koja čini drugi dio mene za koji sam zaključio da je podjednako važan. Ja kao ljudsko biće u svijetu sa određenim pravilima koja važe samo za ovu rasu. Stalno sam smatrao da se u muško ženskim odnosima, tj. u tom razdvajanju polova krije nešto što je mnogo veće od moje želje iskustava sa ženskim polom, posljedica moje ljudske prirode. U par dana koliko sam razmišljao o ovom problemu pokušavajući da spojim neke nelogične stvari došao sam do par saznanja koja su mi poprilično promjenili percepciju mnogo čega. Otkrio sam da postoji još jedno ogledalo, ogledalo koje je u stvari možda i najbitnije ogledalo od svih, ogledalo uspjeha, ogledalo evolucije. Najviše ga volim zvati ogledalo uspjeha a sastoji se od stvari koje ću malo kasnije dati u sljedećem postu. Mogao bi biti malo kontraverzan iako kako možete primjetiti to za mene nema prevelikog značaja. Uvijek sam govorio da me interesuje samo istina, pa ma kakva ona bila, jer je u istini prava moć.

23.07.2005.

Prodaja duse

U današnje vrijeme su ljudske duše postale veoma jeftine. Lako ih je kupiti od onih koji ne shvataju šta je to sa čime trguju i sa time je lako dobiti moć sa kojom se može uraditi šta god da se želi. Da, za one koji znaju ovo iskoristiti ovo je doba blagostanja i prosperiteta.

Najbolje od svega toga je što mnogi od njih ni ne vjeruju da duša postoji ili vjeruju da je njihova duša nešto nalik onome što se uobičajeno koristi da je opiše. Smiješne dezinformacije. Kao da ubjedimo trgovca zlatom da je zlato postalo bezvrijedno i zatim mu kupimo svu zalihu za samo par novčića.

U osnovi naših duhovnih života se nalazi savjest. Neki je osjećaju slabije, neki malo jače, neki dovoljno jako da znaju šta ona u stvari predstavlja. Savjest je onaj dio božanskog u nama koji ne mjenja mišljenje ukoliko ga mi ubjeđujemo u nešto drugo. Savjest tačno zna šta je ispravno a šta ne i zamjeriti se savjesti je nešto najopasnije što bilo ko može napraviti. Ukoliko smo povrijedili našu savjest, njen odjek vječito ostaje sa nama, peče nas iznutra, jede nas, pretvara nas u osobe koje liče na tu narušenu savjest. Da li ste možda pročitali knjigu Slika Dorijana Greja?

Stalno gledam ljude sa nečistom savjesti. To su ljudi koji su samo tragovi onoga što su nekada bili, ljudi kojima grč na licu priča svoju priču a pogled govori sve. To su ljudi koji su prodali svoju savjest za neko beskorisno kratkotrajno zadovoljstvo ili ludi impuls. To su ljudi koji više ne kontrolišu svu svoju dušu, ljudi koji su dio svoje duše prodali i ostavili drugim ljudima da sa njom upravljaju.

Da bi stvari bile jasnije možda je najbolje navesti par primjera. Jednom mi je taksista naplatio dosta više nego što je bila cijena vožnje misleći kako može mene stranca preći. Tražio sam mu račun, relaciju vožnje i njegov broj taksija. Ah užitka taj čovjek je prodao komad sebe za samo deset eura. Zatim bivši drugar koji je mislio da mu njegova inteligencija dozvoljava da manipuliše ljudima i praktikuje kontrolu uma. Sada kada je ta epoha odavno završila u njemu uvijek ostaje ta jedna klica koja će uvijek pripadati meni i koju ću uvijek ja posjedovati. Cura koja je koristeći mene htjela da napravi svog momka ljubomornim, ne obazirući se pri tom na to što vara mene. Poslije svega toga je ostalo nešto u njoj što pripada meni, nešto što se uvijek aktivira kada me vidi ili pomisli na mene. Da, mislili ste da je vaša duša nešto sa čime se možete igrati i zbog toga ste ostali bez komada nje. Taj komad sada pripada meni, dio vaših dionica sam kupio.

Najsretnija okolnost u svemu tome je što je savjest dvosjekli mač. Osoba koja vam je prodala dio duše će ili djelimično biti vaš sluga ili će savjest naći nekog drugog načina da izbaci na površinu ono na šta ljudi sa povrjeđenom savjesti najviše misle i na taj način da ih iznova dovodi u situacije koje začudo veoma odgovaraju situacijama koje su sami prouzrokovali. Za ovo drugo se sve može reći samo jednom rečenicom: Osveta je moja (Njegova). Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je ovo opasna stvar i ima moć da od sveca napravi nekoga ko ne može shvatiti zašto mu je život toliko sje**n.

Moja savjest je odavno postala najvažnija stvar u mom životu. Ona predstavlja veliki dio onoga na šta pazim i iako razumjem kako loša savjest može uticati na druge ljude: daju vam svoju moć ili uništavaju sami sebe, ne želim da koristim svoju oštricu da bi im savjest pomirio. Ponekada to uradim ukoliko im želim pomoći, ali obično ostavljam da sami jedu kašu koju su skuvali, spuštaju se niz drvo na koje su se popeli. Jedini način za razrješenje savjesti je oprost. Prvo se mora shvatiti šta se uradilo na svojoj koži – što savjest ionako spremno obezbjeđuje, zatim tražiti oprost od osobe prema kojoj se nepravda učinila (ukoliko ne da oprost na iskren zahtjev tada prlja svoju savjest) i konačno se traži oprost od samog sebe što je možda nešto najteže i dati. Uprljana savjest je karma, skup lekcija koje čekaju da budu naučene u životu. Ne predlažem da kupujete duše drugih radi manipulacije jer rizikujete da i vaša duša bude kupljena. Ipak, ne možete oprostiti dok druga osoba ne oprosti sebi, jer izlažete riziku tu osobu da još više potpadne pod vašu vlast.

Ali ako vam nude svoje duše zašto ne prihvatiti? Svaki komad toga vas čini jačim i moćnijim. Dok bi one prave ljudske zvijeri prikupljali što više duša pazeći da ne učine grijeh svojoj, duboko prosvjetljeni ljudi daju automatski oprost sprječavajući da se karma akumulira. Da li želite moć ili prosvjetljenje? Još jedna misao za kraj: Ko se mača laća od mača i gine :).

01.06.2005.

Formiranje svijeta

Ne čini drugome ono što ne želiš da se čini tebi.

Koji je smisao ove rečenice? Da li je smisao u tome kako trebamo izbjegavati loša djela prema drugima jer postoji velika šansa da će nam se oni osvetiti pa ćemo sa time iskusiti istu tu stvar na svojoj koži? Ili govori o tome kako trebamo pokazivati više saosjećanja prema drugima jer bismo se i mi eventualno mogli naći u istoj poziciji? A o tome da smo svi dio iste kreacije i da smo svi mi jedno jedino biće, pa sve što radimo u konačnici radimo sami sebi - što iz te pozicije izgleda kao ludost? Sve je ovo istinito ali predstavlja samo odjek osnovnog smisla.

Sve životne potrage, sva duhovna otkrića nas malo po malo vraćaju nama samima. Unutar nas se nalazi ona prava suština a spoznajom te suštine spoznajemo suštinu svega ostalog. Svi smo iskusili momente spiritualnog zadovoljstva u životu. To zadovoljstvo nema veze sa normalnim svakodnevnim zadovoljstvima, ono je zadovoljstvo bez htjenja i uslova, stanje tihog blistanja duha. Ljudi koji pređu određenu granicu spiritualnog rasta zauvjek ostaju sa one strane istine, vječno u blistavoj svjetlosti spiritualne spoznaje. Sa ovim i sličnim rečenicama nam daju putokaz kako da ih slijedimo u postizanju onog jedinog što je istinito i trajno. Zbog toga ovu rečenicu tumačim prema tome koliko i kakvog spiritualnog zadovoljstva iz nje možemo dobiti.

Ako obučite psa za borbu kako će on posmatrati druge pse kada ga budete šetali parkom? Ako uzimate siću iz kase šta ćete misliti o onima koji budu radili sa vašom kasom? Ako lažete druge ljude da li ćete misliti da drugi ljudi lažu vas? Ukoliko ogovarate druge ljude da li ćete misliti da Vas drugi ljudi ogovaraju? Ako posmatrate neko biće kao niže vrijednosti da li postoji biće kome ćete vi biti od niže vrijednosti? Ako naučite posmatrati djevojke kao krpe kako će vam biti kada vam vaša žena bude išla na odmor sa drugaricama?

Neko može reći da je rečenica nepovezana sa ovim stvarima i da ako mi ogovaramo druge ljude oni neće nužno ogovarati nas. U tome je i poenta. Ne mora nužno značiti da ćemo mi biti ogovarani od strane drugih ljudi, ali mi vidimo svijet kao mjesto gdje se ljudi ogovaraju jer mi tako radimo. Naša tendencija da druge ljude vidimo prema onome kako vidimo sebe uzrokuje u tome da uvijek u nama tinja sumnja da drugi ljudi ogovaraju nas bez obzira da li je to istina ili ne. Čak šta više, sa takvim stavovima upravo izvlačimo iz ljudi stranu koja ogovara, sa takvim stavovima privlačimo iskustva koja će odgovarati načinu na koji vidimo realnost. Naše želje imaju tendenciju da se ispunjavaju, iako ponekada na morbidne načine.

I kakve koristi imamo od ove rečenice? Zapravo velike. Ona nam govori da je sve proizvod našeg stava i da je jedino mjesto gdje možemo mjenjati svoj svijet prema nahođenju upravo u nama samima. Čak šta više govori nam o načinu na koji taj svijet možemo mijenjati, ponašajući se prema svijetu upravo onako kakvim ga želimo za sebe.

26.05.2005.

Vrijeme

Ko koga drži u vlasti? Da li mi vrijeme ili ono nas?

Mogućnost praćenja vremena satovima je nešto bez čega čovjek ne može funkcionisati. Bez predstave o vremenu ne bi se mogao sinhronizovati sa drugim ljudima niti bi mogao rasporediti sve što namjerava uraditi u okviru recimo jednog dana. Tako da ovdje nije rječ o tome da li trebamo baciti satove ili ne, već sa koje pozicije posmatramo prolazak vremena i našu poziciju unutar toga.

Vrijeme je postalo gospodar većine ljudi. Sav naš život i naše aktivnosti smo počeli zaokruživati na vremenske cjeline. U leru čekamo da kazaljka dođe na određenu poziciju da bismo mogli početi nešto raditi, brzinu čitanja magazina određujemo prema tome koliko još put sekundara treba naglasiti svoju moć nad nama. Odugovlačimo posao i uzalud gubimo trenutno vrijeme zato što vrijeme kaže da po njemu još uvijek nismo završili. Zbog toga smo izostavili nešto važno sa uma, mi smo vrijeme konstruisali da bismo bili gospodar nad njim a ne da bismo dozvolili da ono gospodari nama. Vrijeme nema obzira prema našim htijenjima, našem emocionalnom stanju i našim potrebama. Ono pravi robove nad nama odspajajući nas od unutrašnjeg znanja koje uvijek zna šta nam je potrebno.

Ako se otmemo ovom načinu kontrole koji nas pretvara u robote otkrivamo da nešto unutar nas počinje da se budi. Vremenom tada određujemo kako da obuhvatimo sve ono što nam je bitno u našem rastu. Pa zbog toga hajde da svi popijemo jednu kaficu koja će trajati onoliko koliko nama to odgovara, onoliko koliko nama prija, pa poslije toga hajde da radimo nešto što nam je bitno. Vrijeme nema ništa sa tim.

10.05.2005.

Perspektiva

Korespodencija sa eagletz se nastavlja... Preko linkova je možete pratiti do njenog začetka a nadam se da ćete u njoj naći zanimljivo i provokativno štivo. Ovaj post je nastavak njegovog posta http://plavitalas.blogger.ba/arhiva/2005/05/08

Prije nego što krenemo na put oblikovanja budućnosti, moramo se zapitati u čemu je sadržana naša odgovornost. Da li možemo suditi psu ako nas ujede što mu uzimamo kost iz usta? Da li možemo smatrati odgovornim tigra ljudoždera kome se osladio ljudski ukus? Da li suditi čovjeku koji izvrši prevaru? Psa naučimo ne dirati, tigra moramo ubiti a čovjeka ćemo kazniti. Zašto?

Prije nekog vremena smo živjeli u idili. Najsretniji smo bili kada smo ispunjavali zakone kojim nas je priroda oblikovala. Naša funkcija je bila potpuna ako smo bili siti, sigurni, dominantni. Sve je bilo okrenuto tome da kao vrsta opstanemo i zbog toga smo razvili razne obrazce ponašanja. Ali nama nije bilo suđeno da ostanemo u tom božijem vrtu, slučajno ili namjerno smo dobili još jednu funkcionalnost pojevši jabuku znanja. Bilo je dovoljno da samo jednom sa shvatanjem pogledamo beživotno tijelo bića koje nam je do ovog trenutka pravilo društvo. Više nikada ništa nije bilo isto. Postali smo svjesni. Kroz tu funkciju svjesnosti pred nama su se otvorile brojne mogućnosti, prije svega da postavljamo pitanja koja nam ranije nikada ne bi pala na pamet. Tako se razvila dualnost čovjeka, prvi dio njega je dio prirode, drugi dio njega je dio svjesnosti Boga (pogledati post: Savrsenstvo VI/VI – kratak je). Dobili smo jednu posve novu moć, nešto toliko značajno da smo postali sposobni uništiti čitavu jednu planetu. Postali smo dominantna vrsta, sastavljena od božijeg rebra (materije), likom nalik na Boga (svjesni).

Sve to može zvučati lijepo da nema par problema. Sve oko nas je odjednom postalo puno misterija i neodgovorivih pitanja. Sigurni kraj nas je najviše uplašio. Hej pa ja se smijem, ja volim, ja trčim. Kakav je ovo svijet u kome se nalazim? Zašto život ima smisla ako moram umrijeti? Tražiti smisao u potpuno stranom i nepoznatom svijetu nije mogao uroditi plodom, ljudi su tražili načina da brzo zalijepe tu rupčagu pitanja koja se otvorila i od tada su se manje više pravili kao da nikada nisu postali svjesni. Postali smo kultura zasnovana na kultu smrti, naučili smo da velika pitanja ne postavljamo i da iskoristimo kapacitete pretpostavki i vjere da bi ignorisali pitanja što neprestano lebde oko nas. Dozvoljavamo sebi da postavimo neka podpitanja radi ekonomskih razloga – pronalazaka, ali sprječavamo da se u nama javljaju pitanja koja prave razdor i oduzimaju smisao. Da možemo najradije bismo se vratili u jaje iz koga smo iskljucali, dobro razmislili koju bi pilulu uzeli kada bi nas pitao Morpheus iz Matrix-a. Kako je Lao Ce rekao: Da li je Lao Ce sanjao da je leptir ili je leptir sanjao da je Lao Ce? (Inače na sličnu temu sam počeo seriju postova Odgovor, ali će to izgleda malo sačekati)

Put bez odredišta nema smisla, tako da je startna pozicija od ključne važnosti. Trenutno nismo vođeni željom za prosperitetom već željom da uništimo strah, da uništimo nesigurnost, da pobjegnemo od ovoga što nam se čini da jeste. A kada se nešto odbija prihvatiti, to isto nalazi nekog drugog puta da izbije na površinu (da ne počnem na ovu temu). A u ovom našem svijetu to izbija iz svake planetarne pore. Ljudi se grčevito trude zadržati ono za šta im se čini da ih drži u jednom komadu. Za ovo su spremni uraditi sve. Mlade umove, nesposobne za samostalno zaključivanje tjeraju da prihvate njihove strahove, nemoćni da ih nadvladaju. Čitavo čovječanstvo je ovim umnim virusima zaraženo i svi su oni u stvari isti, bez obzira što na prvi pogled predstavljaju nekompatibilne ideologije (za umne viruse može biti koristan moj post Memetika). Smatram da je startna pozicija omogućiti našim potomcima da ne moraju prolaziti istim putem kojim mi sada prolazimo zato što naši preci nisu smogli hrabrosti nešto promijeniti. Težiti im omogućiti jednu mnogo harmoničniju sredinu gdje će živjeti u skladu sa samim sobom i sa prirodom, svjesni svojih stvarnih kapaciteta, svjesni svoga stvarnog identiteta. Svi smo mi dio iste božanske svjesnosti, svjesnost nam je dala ogromnu moć. Kako ćemo sebe opravdati našim unucima i praunucima dok sa pogledom punim patnje budu gledali ono u šta smo ih pretvorili, dok im se usred ljeta na zažarenim obrazima budu topile pahuljice snijega? Zbog toga smatram da je veoma važno i kojom ćemo brzinom do tog cilja ići.


Stariji postovi

--i.n.s.i.d.e.r--
<< 07/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
20516

Powered by Blogger.ba